Rast upotrebe ekrana u najranijoj dobi izaziva sve veći broj zabrinutosti među stručnjacima. Iako tehnologija ima svoje prednosti, prekomjerna i neadekvatna upotreba, posebno kod male djece, može imati izuzetno negativan utjecaj na njihov cjelokupni razvoj.

Jedan od najporaznijih primjera negativnog utjecaja ekrana dolazi iz istraživanja koje je pokazalo da je djeci koja su gledala nasilne sadržaje trebalo pet puta više vremena da reagiraju na nasilje u svojoj okolini u usporedbi s djecom koja nisu bila izložena takvim sadržajima. Ovo istraživanje jasno pokazuje kako izloženost ekranima može umanjiti empatiju i osjetljivost djece na važne društvene signale.

Prekomjerno korištenje ekrana i njegovi učinci:

Prekomjerna uporaba ekrana povezuje se s brojnim negativnim posljedicama za djecu, uključujući:

• Pretilost – zbog manjka fizičke aktivnosti i nezdravih navika stvorenih pasivnim gledanjem.
• Depresivnost i bezvoljnost – ekrani potiču brzu proizvodnju dopamina (hormona sreće), što može dovesti do osjećaja praznine i bezvoljnosti kad ekrani nisu prisutni.
• Ovisničko ponašanje – kada se djeci uskrati pristup ekranima, mogu se pojaviti simptomi slični apstinencijskoj krizi, poput nervoze, frustracije i agresivnog ponašanja.
• Kronični stres – prekomjerna stimulacija živčanog sustava može rezultirati kroničnim stresom, što se dalje očituje kroz poremećaje u ponašanju.

Poremećaji u ponašanju i socijalnoj interakciji:

Djeca prekomjerno izložena ekranima često razvijaju poremećaje u ponašanju koji se manifestiraju na različite načine:

• Neželjena ponašanja – poput vrištanja, bacanja predmeta ili fizičkog nasilja prema vršnjacima.
• Povlačenje – zbog nedostatka socijalnih vještina djeca mogu izbjegavati drugu djecu i odrasle, što dovodi do sindroma "nevidljivog djeteta".

Ovi obrasci ponašanja dugoročno utječu na djetetovu sliku o sebi, smanjujući samopoštovanje i samopouzdanje te ograničavajući sposobnost učenja kroz interakciju s drugima.

Gubitk osnovnih socijalnih i kognitivnih vještina:

Znanstvena istraživanja pokazuju da su edukativne dobrobiti ekrana minimalne. Djeca uče prvenstveno kroz socijalni kontakt s vršnjacima i odraslima u svojoj okolini, dok ekrani ne pružaju interaktivno i prilagodljivo iskustvo koje im je potrebno za razvoj.

U nastavku su ključni negativni učinci pretjerane upotrebe ekrana:

1. Gubitak kontakta očima – Djeca sve rjeđe gledaju sugovornike u oči, što narušava kvalitetu komunikacije i odnosa.
2. Smanjena socijalna interakcija – Djeca su manje zainteresirana za igru s vršnjacima i sve više vremena provode sama.
3. Poteškoće u govoru i komunikaciji – Izostanak verbalne interakcije može uzrokovati kašnjenje u razvoju govora i smanjenje verbalne ekspresije.
4. Nesposobnost fokusiranja – Djeca se teško koncentriraju na zadatke i brzo gube pažnju.
5. Ovisnost o tehnologiji – Nervozna su i frustrirana kada im se oduzmu uređaji.
6. Ograničena mašta i kreativnost – Djeca provode manje vremena u maštovitim igrama i kreativnim aktivnostima.

Što roditelji mogu učiniti?

Roditelji imaju ključnu ulogu u oblikovanju dječjih navika i osiguravanju uravnoteženog odrastanja. Umjesto oslanjanja na ekrane, vrijeme s djecom može se iskoristiti za interaktivne igre, čitanje priča, boravak u prirodi ili zajedničko istraživanje okoline.

Svaka minuta provedena u kvalitetnoj interakciji s djetetom ulaganje je u njegovu budućnost. Prekomjerno korištenje ekrana može izazvati ozbiljne dugoročne posljedice, uključujući poteškoće u socijalnim, emocionalnim i kognitivnim vještinama. Roditelji trebaju prepoznati rizične faktore i posvetiti se stvaranju okruženja koje potiče zdrav razvoj djece – jer svaka igra, osmijeh i razgovor koji sada podijelite sa svojim djetetom čini temelj za sretniju i zdraviju budućnost.